KOJI JE ZENIN PRVI I NAJVAZNIJI POSAO U BRAKU?

OVO JE PRIMARNI POZIV SVAKE ŽENE:

KOJI JE ŽENIN PRVI I NAJVAŽNIJI POSAO U BRAKU?

Nije u interesu društva da, zbog rada na poslovima inženjera, pravnice, zastupnice,sudije, ili radnice u fabrici, zanemari primarni poziv svake žene, a to je briga o kući i porodici; u interesu društva je da žena obavlja poslove u području njene specijalizacije, za koji je po naravi, kao dar od njenog Tvorca, predodređena, a to su područja bračnog života i majčinstva, čemu bi trebalo dati prednost u odnosu na poslove u prodavnicama, laboratorijama, fabrikama i brojnim ustanovama. Kada su Napoleona upitali: “Koje je francuske tvrđave nateže osvojiti?”, on je odgovorio: “Brižne majke

U pozivima zarobljenika intelektualne mrazije na veze između muškaraca i žena i potpuno ukidanje granica između pripadnika dva pola, nalazi se i poziv da se žena zapošljava na svako radno mjesto, bez obzira na to da li to odgovara njenoj prirodi i da li društvo ima stvarnu potrebu za konkretnom vrstom njenog angažmana. Na taj način se gradi ambijent za stupanje u različite veze muškaraca i žena, njihovo međusobno miješanje, stapanje razlika i, kako se navodi, oslobađanje od nepravde i tame srednjeg vijeka. Lukavstvo i podmuklost su izraženi kroz skrivanje onoga što se, zapravo, stvarno čini od žene, a to je skrnavijenje njene prirode, ignoriranje granica njene ženskosti i iskorištavanje za nnedozvoljena zadovoljstva ili za njeno pretvaranje u sredstvo za trgovinu. Mada se zagovornici ovih ideja žele ppredstaviti kao pošteni i korektni ljudi, čiji je cilj opća dobrobit. Oni svoje stavove opravdavaju sljedećim razlozima:

1) Zapad, čija je civilizacija dosegla mnogo veći razvoj nego je naše, mnogo je dalje otišao od nas i u pravima žene na zaposlenje. Stoga, ukoliko želimo napredovati poput Zapada, trebamo slijediti njegov primjer u svemu, dakle, i u pogledu tretiranja žene, jer civilizacija predstavlja integralnu cjelinu.

2) Žene čine polovinu društva. Njihovim nezapošljavanjem i ostajanjem u kući nanosi se šteta nacionalnoj ekonomiji. Dakle, zapošljavanje žena je u interesu društva.

3) Također je u interesu porodice da žena ima zaposlenje, budući da su troškovi današnjeg života veoma veliki. Žena svojim zaposlenjem povećava porodični prihod i pomaže mužu u podmirivanju troškova života ta, posebno ukoliko je njegov prihod mali.

4) U interesu same žene je da ona radi. Susreti sa različitim ljudima izvan kuće nude joj mogućnost obogaćivanja njene ličnosti različitim, veoma korisnim iskustvima.

5) Konačno, rad je njeno oružje u vremenu koje je ispunjeno neizvjesnošću i brojnim opasnostima. U slučaju da njen otac umre ili se razvede sa mužem, ili je djeca zapostave, ona ne bi bila ponižena siromaštvom i zavisnošću od tuđe pomoći, posebno u vremenu koje je obilježeno egoizmom, otuđenošću čovjeka od čovjeka i slabim rodbinskim vezama, u kojem se svako, uglavnom brine samo o sebi.1

Odgovor na navedena pogrešna shvatanja

Navedene tvrdnje, zasnovane na idejama vestemizacije, pogrešne su iz sljedećih razloga:

1) Nama, koji vjerujemo u Allaha, Stvoritelja i Gospodara svih svjetova, Zapad nije dobar primjer, niti model koji trebamo slijepo slijediti. Vama vaša vjera, a meni moja vjera. (Kur’an, 109:6)

2) Na Zapadu je žena prisiljena da odlazi u fabriku, skladišta ili druga slična mjesta, ali ne zato što to ona sama želi. Na takav napor ju je prisilila potreba za samoopskrbom, jer je primorana da zaradi novac za preživljavanje nakon što je zapostavljena od muškarca koji je odbio prihvatiti brigu i odgovornost za nju u ovom okrutnom i nemilosrdnom društvu, koje ne pokazuje ni malo suosjećanja i milosti prema mladoj i nezaštićenoj ženi. Muslimanima je Allah propisao sistem izdržavanja, koji ženu zaštićuje u sličnim situacijama. Profesor Muhammed Jusuf Musa, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Islami potreba čovječanstva za njim, objašnjava brigu islama za porodicu:

“Vjerovatno bi bilo zanimljivo da spomenem jedan doživljaj tokom mog boravka u Francuskoj. Boravio sam kod pporodice čija sluškinja mi se činila kao djevojka koja potiče iz dobre porodice i svojim ponašanjem privlačila je moju pažnju. Kada sam upitao vlasnicu kuće: “Zbog čega se ova gospođica ovako ponižava? Zar nema rodbinu koja bi je mogla izdržavati i zaštititi od ovog ponižavajućeg posla?”, odgovorila mi je da gospođica ima veoma bogatog daidžu, ali se on ne brine o njoj. Kada sam joj rekao da bi ga gospođica mogla tužiti i sudskim putem ga prisiliti da se brine o njoj, vlasnica kuće je bila veoma iznenađena i objasnila mi je da ne postoji zakon koji regulira ovaj problem. Nakon što je saznala da je po islamu daidža obavezan da izdržava svoju siromašnu rodicu, vlasnica kuće je rekla da je zaista potreban ovaj blagoslov islama koristiti kako bi se spriječila slična poniženja nezaštićenih žena.2 Ova žena je svojim komentarom potvrdila da je ono što je primoralo čitavu armiju žena na rad, upravo: nužda, strah od gladi i nedostatak opskrbe.

3) Zapad, kojeg ovdje razmatramo kao model koji se nameće, već je počeo uočavati nedostatke i negativne posljedice koji nastaju zbog neopravdane zaposlenosti žene. Same žene se žale na nesreću koja 1 je zadesila, a iz koje nemaju drugi izlaz. Poznata spisateljica Anna Rhode, u novinama Eastern Mail izjavila je: „Bolje je i manje zlo za naše kćerke da rade u svojim kućama, nego da rade u fabrikama ili u laboratorijama u kojima djevojke obolijevaju i uništava svoje živote, čime zauvijek biva oduzet sja i ljepota njihovom životu. Voljela bih kad;bi naše zemlje bile poput muslimanskih, zasnovane na poretku koji čuva čednost i čistotu žene, gdje i sluge imaju pravo da uživaju u blagodatima života, i gdje se prema njima odnosi kao prema članovima vlastite porodice. Njihova čast se ne dovodi u pitanje. Da, sramotno je za Engleze što od svojih kćeri čine model zla odobravanjem njihovih ppromiskuitetnih veza. Zašto ne tragamo za onim što odgovara prirodnim sklonostima žene, a to je njeno prisustvo u kući i briga za porodicu, a prepuštanje muškog posla muškarcima, čime se osigurava zaštita njenog dostojanstva?3

4) Nije u interesu društva da, zbog rada na poslovima inženjera, pravnice, zastupnice, sudije, ili radnice u fabrici, zanemari primarni poziv svake žene, a to je briga o kući i porodici; u interesu društva je da žena obavlja poslove u području njene specijalizacije, za koji je po naravi, kao dar od njenog Tvorca, predodređena, a to su područja bračnog života i majčinstva, čemu bi trebalo dati prednost u odnosu na poslove u pro-davnicama, laboratorijama, fabrikama i brojnim ustanovama. Kada su Napoleona upitali: “Koje je francuske tvrđave nateže osvojiti?”, on je odgovorio: “Brižne majke.”

Mnogi potcjenjuju posao domaćice, jer ne znaju da je on jedan od najznačajnijih društvenih poslova. Briga o kući i djeci u sebi nosi veliku odgovornost i izazov. Među brojnim zadacima domaćice nalazi se i briga o kući, što iziskuje fizički napor, a da ne spominjemo strpljenje, rad i napor koji iziskuje odgajanje djece i njihovo pripremanje da budu korisni članovi zajednice. Ako ženi, pored svih kućnih i porodičnih obaveza, ostane slobodnog vremena, može ga ispuniti bavljenjem rukotvorinama, biti članica nekih organizacija, pomagati drugim ženama ili doprinositi borbi protiv socijalnih nevolja, moralne degradacije društva i si.

Mnoge zaposlene žene upošljavaju druge žene da budu dadilje njihovoj djeci ili kao sluškinje u kući. Dakle, kući je potrebna žena koja će se brinuti o njoj, a prioritet ima njena gospodarica, umjesto upošljavanja nepoznate žene sa drukačijim moralom, vjerom, jezikom, idejama ili navikama, kao što je slučaj u zaljevskim društvima, gdje se dadilje i služavke uvoze iz zemalja Dalekog Istoka. Razborita osoba uviđa opasnost od ovakve prakse.

5) Porodična sreća se ne nalazi samo u visokom dohotku, koji se, između ostalog, troši na kupovinu odjeće za posao i druge prilike koje nameću miješanje žena i muškaraca, čime se udovoljava usiljenosti, raznim modnim trendovima i potrebi za uljepšavanjem. Z uzvrat, kuća je lišena atmosfere spokoja i brižnosti, za što najveće zasluge pripadaju upravo ženi. Zaposlena žena je iscrpljena, neraspoložena i treba nekoga koće joj olakšati teret. S toga kući i porodici ne može pružiti ono što nije u stanju.

6) U ženinom interesu nije da se opterećuje preko svojih prirodnih mogućnosti i odgovornosti, što čini radeći muške poslove. Dakle, obavljajući muške poslove, ona iznevjerava svoju prirodu i stvarnost. Na ovakav način žena postepeno gubi svoju ženstvenosti i ljepotu, a njih su neki engleski pisci nazvali pripadnicama “trećeg spola”. I neke žene su imale hrabrosti priznati ovu kategoriju.

7) Ono što Zapad smatra oružjem u rukama žena ne moramo prihvatiti i mi, muslimani, budući da u islamskom pravu postoji propis koji obezbjeđuje ispunjavanje njenih potreba, za šta su odgovorni: njen otac, muž, sinovi, braća ili bliski rođaci. Ukoliko je ugledanje na Zapad učinilo da postanemo bezlični, da čak i brat zapostavlja svoje obaveze prema sestri, muški članovi porodice svoje dužnosti prema ženama iz svoje porodice, da mnogi ljudi počinju misliti samo o sebi, mi moramo, ipak, sve učiniti kako bi što dosljednije slijedili Allahove zakoneKobne posljedice neograničenog učešća žene u poslovima muškaraca

Dakle, vidjeli smo da ženino obavljanje muških poslova bez ograničenja i zabrana, proizvodi brojne štetne posljedice:

Nanosi štetu samoj ženi, jer ona gubi svoje žensko dostojanstvo i one karakteristike koje je čine drukčijom od muškarca; posebne posljedice trpi zbog odvajanja od kuće i svoje djece. Neke žene su već postale predstavnice tzv. “trećeg spola”, što znači da su one sada ni žene, ni muškarci.

Suprug je lišen ženinog društva, njene pažnje i raspoloženja. Danas je porodica uglavnom opterećena: neslogom, problemima na poslu ili rivalstvom radnih kolega, muškaraca i žena. Ovome možemo dodati konkurenciju i stvarnu ili umišljenu ljubomoru koju muž može osjećati zbog drugih muškaraca, radnih kolega njegove žene, koji, eventualno, žele privući njenu pažnju.

Djeca također trpe zbog majčinog odsustva, nedostatka osjećajnosti, pažnje i brige o njima, što ne može nadoknaditi niti jedna sluškinja ili učiteljica. Kakvu korist djeca imaju od majke koja cijeli dan provodi na poslu, a kada se vrati kući, osjeća se umorno i iscrpljeno? Ona nije ni fizički ni psihički sposobna dati najbolje od sebe kaad je riječ o odgajanju i upućivanju svoje djece.

Zapošljavanjem žena, radno sposobnim muškarcima se smanjuje broj dostupnih mjesta. Sve dok u društvu ima nezaposlenih muškaraca, zapošljavanje žena smanjuje mogućnost da oni dobiju zaposlenje.

Sam posao koji obavlja žena često trpi zbog njenog odsustvovanja, a ono je vezano za njene prirodne potrebe, kao što su trudnoća, porođaj, porodiljsko bolovanje i si. Sve ovo bi moglo utjecati na disciplinu i efikasnost u poslu.

Šteti ženinom moralu jer se može naći u situaciji koja ugrožava njenu čednost i dostojanstvo. Pogubno je za cijelo društvo ukoliko zarađivanje za život i povećavanje porodičnog dohotka postane glavni cilj kojem ljudi teže, zapostavljajući više vjerske i moralne principe i dobre uzore.

I, konačno, ukoliko žena radi na poslovima muškarca to šteti društvenom životu, jer suprotstavljajući se prirodnom poretku i narušavajući prirodni red stvari, kvari se sam život i u njemu izaziva neuravnoteženost, nered i haos.

Kada je ženi dozvoljeno da radi?

Može li se iz već rečenog zaključiti da Allah u svim slučajevima ženi zabranjuje da bude zaposlena i da radi izvan kuće? Naravno da ne. Navest ćemo u kojoj mjeri i u kojim oblastima islamsko pravo {el-fikhu-l-islami) dozvoljava ženi da radi izvan kuće. Nastojat ćemo jasno i precizno iznositi primjere, kako bi se izbjeglo bilo kakvo miješanje dozvoljenog sa nedozvoljenim u ovoj osjetljivoj temi.

Ženin prvi i najvažniji posao, u kojem ne može imati zamjenu ni konkurenciju jeste odgoj djece i podizanje novih generacija. Allah ju je fizički i psihički pripremio za tu odgovornu zadaću, u čemu je ne bi smjeli spriječiti nikakvi materijalni ili bilo koji drugi razlozi. U ovim poslovima, od kojih u najvećoj meri zavisi budućnost i zdravlje nacije, ona je nezamjenljiva. Allah se smilovao pjesniku sa Nila, Hafizu Ibrahimu, koji je rekao:

Majka je škola, koja podučavajući dobru,

Veliko zdravo društvo obrazuje

Naravno, ovo ne treba razumjeti u smislu da islamski zakon, zabranjuje ženi rad izvan kuće. Niko nema pravo zabraniti nešto što nije zabranjeno u jasnom, nedvosmislenom i autentičnom Tekstu.

Prije možemo reći da je ženin rad kao takav, dozvoljen. On je čak i poželjan u okolnostima stvarne potrebe, kao što su okolnosti u kojima se nađe razvedena žena, udovica, žena koja nema priliku da se uda, ili koja nema potrebna sredstva za život; sve ovo je

s ciljem zaštite žene od poniženja u koje bi mogla zapasti zbog ovisnosti i traženja milostinje od drugih ljudi. Može biti i porodica ta kojoj je potreban njen rad, posebno u prilikama kada treba pomoći mužu, ili kako bi izdržavala svoju djecu, mlađu braću i sestre, ili pomagala ostarjelog oca, što se spominje u kazivanju iz sure El-Kasas, gdje se navodi da je jedan starac je imao dvije kćerke koje su čuvale njegove ovce. U vezi s tim događajem, Uzvišeni Allah je rekao: A kad stiže do vode medjenske, zalete oko nje mnoge Ijudekako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije ženske koje su je od vode odbijale. «Šta vi radite?» -upita on. «Mi ne napajamo dok čobani ne odu» – odgovoriše one – «a otac nam je veoma star». (Kur’an, 28:23)

Samom društvu može biti potreban ženin rad, posebice u pružanju medicinske pomoći ženama i brizi o njima kada su bolesne, podučavanju djevojaka i sličnim poslovima koji se odnose na žene. Prikladnije je da sa ženom umjesto muškarca radi žena. Prihvatanje pomoći od muškarca u nekim slučajevima, pitanje je nužde, koje bi se trebala razmatrati u skladu sa okolnostima i ne treba se uzimati kao pravilo. Isto se postupa i u slučajevima kada je društvu potrebna radna snaga u svrhu njegovog razvoja.

Ako žena, već, treba da radi, onda je potrebno uvažavati određene uslove:

Sam posao treba biti dozvoljen s islamskog stanovišta, u smislu da ne smije biti zabranjen po islamu {haram) ili voditi ka nečemu zabranjenom. Takvi poslovi su: posao sluškinje u kući neženje, posao privatne sekretarice menadžera, koji su takvi da podrazumijevaju osamljivanja, posao plesačice, koja pobuđuje bludne misli i fizičke nagone ili posao radnice u restoranu u kojem se služi alkohol. Poslanik, s.a.v.s., je prokleo one koji proizvode alkohol, ali i one koji ga nabavljaju, prodaju i poslužuju drugima. Žena ne bi trebalo da radi ni kao stjuardesa u avionu, jer je to posao koji zahtjeva nošenje zabranjene odjeće i služenje putnicima onoga što je zabranjeno (haram). Takav posao često zahtijeva noćenje u stranoj državi, od kojih neke nisu potpuno sigurne. Žena ne bi trebalo raditi i druge vrste poslova koje islam neposredno zabranjuje ženama, ali ni one poslove koji su, po njihovoj naravi, zabranjeni kako ženama tako i muškarcima.

Kada izlazi iz kuće, treba se pridržavati morala muslimanke u pogledu oblačenja, govora i ponašanja. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga stoje ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili

čevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima očeva svojih, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pohajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur’an, 24:31) 0 žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (Kur’an, 33:32)

Ne smije dopustiti da njen posao izvan kuće utječe na izvršavanje dužnosti prema svojoj djeci, jer je briga o njima njena osnovna dužnost.4

Muslimansko društvo se treba bolje organizirati i omogućiti ženi muslimanki ambijent u kojem može raditi, ukoliko to zahtijevaju njeni interesi ili interesi njene porodice ili društva; ambijent koji će joj omogućiti da ne ugrozi svoju čast ili izvršavanje obaveza prema Allahu, sebi samoj ili svojoj porodici. Opća atmosfera bi joj trebala omogućiti izvršavanje njenih zadataka jednako dobro kao i poštivanje njenih prava. Ženi bi se trebalo omogućiti da ne radi puno radno vrijeme i da dobiva pola plaće (npr., da radi tri dana u sedmici). Također bi joj se trebao omogućiti razuman period odsustva zbog vjenčanja i porođaja.

Jedna od važnih potreba u našem dobu je osnivanje ženskih škola, koledža i univerziteta, gdje bi se djevojke mogle baviti sportom i drugim fizičkim vježbama, gdje bi imale potpunu slobodu kretanja i bavljenja različitim aktivnostima. Žene bi trebalo da imaju svoja mjesta u ministarstvima, ustanovama i bankama, daleko od iskušenja i mjesta na kojima bi se žena osamljivala sa jednim ili više muškaraca ili dolazila u različita iskušenja koja je teško i predvidjeti.

Allaha Uzvišenog molimo da nas uputi na Pravi put!

Bilješke:

1 Vidjeti: dr. Mustafa es-Siba’i, El-Mer’e bejne-l-fik-hi ve-l-kanun (Žena između pravosuđa i zakona), poglavlje o radu žene i rasprava u vezi s tim pitanjem.

2 Muhammed J. Musa, Islam i potreba čovječanstva za njim (Ministarstvo vakufa, Kairo), str. 269.

3 Fethi Jeken, El-lslam ve-l-džins (Islam i spolni odnos), str. 73-74.

4 Opširnije o položaju žene u islamu vidjeti u djelu Tahriru-l-mer’e f\ ‘asr-r-risale (Oslobađanje žene u vremenu Objave) od Abdulhalima M. Ebu Sek’a. Ovo enciklopedijsko djelo, koje je inače štampano u šest tomova, potkrijepljeno je brojnim dokazima iz Kur’ana i Sunneta.

Fragmenti iz knjige “Položaj žene u islamu” Jusufa el-Karadavija

S engleskog preveo: Nusret Isanović