Najucestaliji simptomi kod djece kao razlog za posjetu ljekaru

Povišena tjelesna temperatura

Definicija povišene temperature je temperatura od 38 stepeni C ili visočija.

Uzroci povišene tjelesne temperature kod djece su u najvećem broju slučajevi infekcije. Tip infekcije se mijenja sa životnom dobi pa su infekcije gornjih disajnih puteva i viroze najčešće kod djece do 2 godine starosti, zatim dehidracija /proliv, povraćanje/ koja je učestalija kod dojenčadi.

Normalna tjelesna temperatura varira tokom dana zavisno od toga da li dijete spava ili je budno, zatim od stepena aktivnosti. Tjelesna temperatura novorođenčadi i dojenčadi u dobroj mjeri ovisi o temperaturi okoline, kao i o tome kako su obučena, dakle procjene roditelja – kako obući. Vječna briga roditelja „da se ne prehladi“ može biti ponekad razlog pretopljavanja.

Tjelesna temperatura se mjeri aksilarno ( u pazuhu) ili rektalno ( u čmaru). Za dijete je normalna rektalno izmjerena temperatura 37,8 stepeni C. Za korektno mjerenje temperature djetetu, važno je to obaviti kratko i efikasno – živinim termometrom za 3 -4 minute, alkoholni termometri za 1 – 2 minute, dok elektronski termometri daju rezultat za nekoliko sekundi.

Povišena tjelesna temperatura kod djeteta je veoma važan simptom i praćenje njenih promjena je također za ljekara smjernica u dijagnostičkim procedurama.

Za roditelje je bitno da znaju da na povišenu tjelesnu temperaturu treba reagovati mjerama i medikamentima za snižavanje temperature uvijek i prije dolaska ljekaru. Mala djeca imaju visoki rizik za poremećaj koji se zove febrilne konvulzije, u situaciji kada povišena temperatura dovede do podražaja centralnog nervnog sistema. Snižavanjem tjelesne temperature olakšavamo djetetu subjektivne tegobe – glavobolja, kenjkavost, razdražljivost.

Djetetu sa povišenom tjelesnom temperaturom mogu pomoći slijedeće fizikalne metode:

• prozračna prostorija sa umjerenom temperaturom
• vlaženje kože djeteta mlakom vodom ili tuširanje
• masaža kože djeteta hladnom vodom ili razrijeđenim alkoholom
• obloge mlake ili hladne vode.

Farmakološko liječenje povišene tjelesne temperature se provodi davanjem antipiretika u odgovarajućoj dozi prema uzrastu djeteta, a prema preporuci pedijatra ili farmaceuta. Djetetu također treba nuditi da pije malo više tečnosti.

Kašalj

Kašalj je simptom različitih bolesti i stanja i veoma je važan u čišćenju disajnih puteva te zaštiti disajne sluznice od oštećenja. „Normalno“ djeca kašlju 1-34 puta na dan. Mala djeca kašlju više od školske djece.

Sistem organa za disanje je u neprekidnom kontaktu sa vanjskom sredinom, tako da je izložen promjenama temperature i vlažnosti zraka, zagađenju, kao i infektivnim agensima. Uslovi života u kući također mogu biti uzrok kašlja – duhanski dim, peć na drva, kućni ljubimci. Napomena: preko 50% djece čiji su roditelji pušači imaju hronični kašalj.

U dojenačkom uzrastu kašalj je najviše rezultat iritacije disajnih puteva. Zavisno od trajanja – kašalj koji traje duže od 3 sedmice naziva se hroničnim. Akutni kašalj kod dojenčadi nastaje većinom zbog infekcije, najčešće virusne. Veliki kašalj – Pertussis koji se javlja kao hronični, teški kašalj u napadima kod djece koja nisu vakcinisana.

Uzrok kašlja se dokaže u oko 80% slučajeva, te se provodi liječenje osnovne bolesti. U simptomatskom liječenju kašlja se primjenjuju lijekovi koji umiruju kašalj- antitusici i lijekovi koji pomažu iskašljavanju – ekspektoransi.

Bol

Ublažavanje bola je jedan od najstarijih zadataka ljekara. Objektivna procjena jačine bolova nije moguća. Starije dijete donekle može da pruži neke informacije o bolovima, a kod male djece su plač, uznemirenost, razdražljivost i izraz lica znakovi  pojave i trajanja bola.

Kod djeteta ne treba suzbijati bol dok se taj simptom ne iskoristi u dijagnostičke svrhe, jer davanje sredstava protiv bola može prikriti kliničku sliku i smanjiti dostupnost prave dijagnoze.Zbog toga odluku o davanju analgetika (sredstava za suzbijanje boli) djetetu najbolje je prepustiti ljekaru.

Djetetu sa bolovima roditelji mogu pomoći svim postupcima koji smanjuju emotivnu reakciju djeteta na bol – prisutnost roditelja uz dijete, nošenje dojenčeta u naručju, tješenje, pričanje priče i zaokupljanje djetetove pažnje nekom igrom.

Poštovani rodtielji;

Prilikom posjete ljekaru – pedijatru nastojte da pružite što podrobnije i preciznije podatke o pojavi simptoma bolesti kod vašeg djeteta, čime ćete olakšati put do prave dijagnoze i terapije.