KAD SE MAMA ZABRINE ZA SINA JER MU ZENA NE KUHA I NE CISTI

U našem narodu je svekrva ozloglašeni porodični član. U većini slučajeva je nepravedno žigosana, ali kad se majka zabrine za sina jedinca – nema ti spasa.

Rodnom podjelom ženi je dodijeljenja uloga čistačice, spremačice, kuharice, kućepaziteljke, stuba porodice, brižne majke i ako se neka od ovih stavki ne ispuni – eto patrijarhalnog društva da ti lupi zaušku.

Klint Edvards i njegova supruga Mel žive život po njihovim pravilima. Često su zauzeti zbog poslovnih obaveza i imaju mališane koje treba odgajati. Kao da im to sve nije dovoljno imaju i zabrinutu Klinotvu majku kojoj nije jasno zašto Mel ne čisti kuću.

Klintov odgovor mami je objavljen na Facebook-u i postao je viralan jer je rekao ono što je stvarnost i što je 21. vijek. Dakle, evo šta je mudri Edvards napisao zabrinutoj mami.

“Prije par nedelja pričao sam sa majkom preko telefona i pitala me je – da li me brine što Mel ne čisti kuću? Bila je subota. Ja sam prao sudje i nisam znao šta da joj odgovorim. Mislim da to nije rekla da bi joj nešto zamjerila, više je bila radoznala, ali svejedno. Primijetila je u toku posljednje posjete da naš dom nije skroz sređen. Ali, to nije posao samo moje supruge. Ja vidim brak kao partnerstvo, tako da je čišćenje podjednako moja odgovornost kao i njena. Moram da priznam da nam je često u sudoperu mnogo sudova i naš dom nije čist kao kuća moje majke, ali to me ne brine. Zapravo, ne razmišljam uopšte o tome. Mislim da percepcija moje majke kako dom treba da izgleda je refleksija njenog doba. Ona je bila dio bejbi-bum generacije. Ne sjećam se svog oca, ali se sjećam da je moja majka govorila – o ženi najviše saznaš na osnovu stanja u njenom domu. Mislim da je moja majka zabrinuta i da čista kuća u ovom slučaju ima veze samo sa njenim poimanjem mladosti. Ja nisam razmišljao o čistoj kući kad sam odlučio da se oženim. Razmišljao sam kako o tome kako mi je lijepo sa njom. Stalno se smije i ja to volim. Tad sam samo mislio na to kako je idealna žena koja će biti majka naše djece”.

Na samom kraju možemo samo da dodamo – bravo!